Kada sam prvi puta sam spremio
nešto jelo je je bilo koliko toliko jestivo..ne sjećam se..samo znam da već
duži period spremam hranu za sebe i
svoje drage prijatelje. I to radim s velikim entuzijazmom i ljubavlju.
Nikada nisam volio one
kuvare i knjige s receptima, uvijek su to bile neke debele teške knjižurine. Kad
god bih uhvatio neki takav kuvar u ruke „smorio“ bih se od liste neophodnih
sastojaka koje ni Aspiriniks nije stavljao u čarobni napitak. Doduše, možda će
i vama ponekad djelovati da sam u kakvom dosluhu sa tom starinom od druida, ali
vjerujte da se svaki sastojak može naći ako ne u lokalnoj prodavnici, onda bar
na pjaci ili u supermarketu (koji istini za volju niču kao gljive poslije
kiše).
Uz sve to, trebalo je
vremena da, nakon mnogobrojnih empirijskih pokušaja
spremanja nepcima prihvatljivog okusa, shvatim kako se ne treba bojati
eksperimentisanja, a samim time niti pogrešaka. Ove pogreške mogu vas samo malo
zaboljeti po novčaniku, a uspješan eksperiment donosi višestruko zadovoljstvo.
Naposljetku, zbilja nije bilo previše teško, nakon večeri provedene u obnovljenom buffetu hotela Pine u Tivtu, uz porciju „Sulejmana“ (simpatičan desert strašnoga naziva), nabaciti mi ideju o pisanju ovog kulinarskog bloga. Dodajmo k tome i podršku dragih prijatelja koji su uvijek tu svojim savjetom, konkretnom idejom i pomoću. Ne smijem zaboraviti i to da su spremni biti i pokusni kunići koji ne bježe od toga da probaju neku novu kombinaciju. Vazda im hvala!
Nadam se da ćete, poput mene, uz ove recepte, priče i sve ono što bude bilo objavljeno na blogu, uživati. Recept za to je vrlo jednostavan: potrebno je imati volje te se opustiti i prepustiti avanturi ispunjenoj neslućenim aromama ukusa i mirisa. Gastro užitak će biti neminovan.
Pa dragi moji, u slast i dobro vam učinjelo!
No comments:
Post a Comment