Ruzmarin (lat. Rosmarinus Officinalis)

     Ruzmarin je grmolika, veoma aromatična, zimzelena biljka igličastih listova i svijetloplavih cvjetova, koju možemo naći po cijelom Mediteranu. Listovi su intenzivnog mirisa, pikantno ljutog, oporog i gorkog okusa. Etimologija ruzmarina potječe od latinskog ros (rosa) i marinus (more), što u prijevodu znači "morska rosa".

     Ruzmarinu se, u narodu, oduvijek pridavala moć istjerivanja ili čuvanja od zlih duhova pa se stoga koristio kao zaštita u svim najvažnijim fazama čovjekova života. Njime se kite kolijevke novorođenčadi, a mlada na vjenčanju treba posaditi grančicu ruzmarina čije će duboko korijenje simbolizirati dug i sretan brak. Još od srednjeg vijeka ruzmarin je simbol ljubavi i vjernosti, pa se i danas nosi na vjenčanju, kao i simbol pamćenja i sjećanja (u tom kontekstu je spomenut i u čuvenoj Shakespeareovoj drami "Hamlet"). Grančicom ruzmarina škropi se lijes pokojnika. U našim krajevima služi kao narodni lijek za sve. Govorilo se da ruzmarin: „tjera znoj, mokraću i vjetrove, a jača pamćenje, želudac i kosu“. Danas se koristi kao blagi analgetik za migrene i probavne probleme, najčešće u vidu eteričnoga ulja. Potrebno je uzeti u obzir da prekomjerna doza može biti izuzetno otrovna.

     „Ostika četvorice lopova“ je ostika (ocat, sirće) s začinskim biljem, za kojeg je vezana legenda da je u Srednjem vijeku liječio od kuge. On se sastoji u osnovi od jabučne ostike, u koji je namočena žalfija, timijan, lavanda i ruzmarin. Može se naći i uz dodatak bijelog luka ili drugog ljekovitog bilja. Tokom građanskog rata u SAD-u vojnici su ga redovno koristili za dezinfekciju i zarastanje rana, za skidanje temperature, masažu i obloge. Danas se u Provansi prodaje kao antiseptično sredstvo.

     Temperatura, problemi s probavom, slabost

     U jednu litru vruće vode dodati 40 grama lista ruzmarina i ostaviti poklopljeno 7 minuta. Nakon toga čaj procijedit i piti 2-4 šolje dnevno.

     Astma, upala respiratornog sistema, smanjenje stresa

     Udisanje eteričnog ulja ruzmarina može ublažiti simptome prehlade, alergija, gripa i infekcija respiratornog sistema. Stavite ulje ruzmarina u vrelu vodu, prekrijte glavu peškirom i udišite. Na taj način ćete olakšati iskašljavanje i smanjiti začepljenost respiratornog sistema. Miris ruzmarina takođe smanjuje nivo stresa, kao i nivo slobodnih radikala, koji se povećano proizvode kada je tijelo pod hroničnim stresom. Dokazano je da slobodni radikali povećavaju rizik od nastanka hronične upale i nekih vrsta raka.

     Reuma, giht

     Dvije velike kašike ruzmarinovog lišća i cvijeta se potope u litar bijelog vina. Nakon 6 dana se procijedi i pije po jedna čašica ujutru na prazan želudac. Ovako spremljen napitak pomaže kod reume, gihta i upale zglobova.

Pikantni potaž od bundeve

Priprema: 45 min, jednostavno

     Nakon toliko mesa i kalorijskih bombi koje smo kroz proteklo vrijeme božićnih i novogodišnjih blagdana u sebe „sasuli“, vrijeme je da našem tijelu priuštimo nešto lakše, ujedno i blagotvornije obroke.  Jesen je sada već prilično za nama, a isto tako i Halloween, ipak relativno je lako pronaći bundevu na pjaci ili nekom bolje snabdjevenom supermarketu..ili ste možda u svom vrtu zasadili neku jer ne iziskuje previse truda i brige.

     Bundeva (lat. Cucurbita pepo) je jednogodišnja biljka s puzavom stabljikom. Zrela jestiva bundeva, dinjastog, jabučastog ili kruškastog oblika ima sočno meso predivne narančaste boje. Okus zrele jestive bundeve je slatkast, bez neke naročite arome, osim tzv. mošusne koja ima specifičnu aromu. Prema porijeklu razlikujemo bundeve Starog i Novog svijeta. Stari Egipćani i Rimljani poznavali su i pripremali tikvice i veliku duguljastu tivku glatke kore koja je prikladna za prehranu čovjeka samo dok je mlada, nedozrela. Bundeve novijeg datuma, kakve smo inače navikli koristiti ili gledati, svoje porijeklo imaju u Srednjoj i Južnoj Americi.  

     Kod pripreme ovog jela, iako u mnogome ne mijenja stvar i neka druga vrsta, ja sam koristio izduženu kruškoliku muškatnu bundevu ButterNut. Obično naraste do 1.5-2 kg, ima tamno narandžastu mesnatu unutrašnjost slatkog i kremastog ukusa. Može se peći, grilovati, jesti živa..koristiti u kremastim supama, kolačima, slatkim pitama, mafinima, kašicama za bebe, džemovima… Ima veoma dug vijek trajanja, čak i do 2 godine, pa je pogodna za držanje i u kućnoj ostavi.

     Na malo ulja u šerpi prodinstamo jedan veći poriluk koji smo prethodno usitnili (može koristiti i crni luk). Kad omekša i malo požuti dodajemo jedan veći krompir isjeckan na kockice i mrkvu. Sve skupa malo posolimo. Može se desiti da se krompir počne lijepiti za dno šerpe ali neka vas to ne brine previse. Nakon par minuta dinstanja dodamo i bundevu..za četiri osobe cca. 500g..isječenu na kockice i nastavimo s dinstanjem. U šerpu zatim nalijemo vode ili povrtnog temeljca..ako nemate pravog onda može i falši od povrtne kockice za supu. Neko voli staviti i pavlaku za kuvanje ili brašno..što ja, u ovom slučaju, iskreno ne preporučujem. Uz povremeno miješanje pustimo da se sve skuva. Za to vrijeme na sitno isjeckamo 2-3 čena bijelog luka i naribamo 3-4 cm svježeg đumbira koji će dati pikantnu notu našoj čorbi. Ove sastojke dodajemo tek kada krompir i bundeva omekšaju, kako dužim izlaganjem visokim temperaturama ne bi umanjili aromu i uništili hranjive i zdrave sastojke. Ručnim blenderom ispasiramo sve i napravimo glatku krem čorbu. Posolimo, pobiberimo i dodatno začinimo po želji..od začinskog bilja idealno se slaže s peršunom, majčinom dušicom, žalfijom, lovorom, muškatnim oraščićem, cimetom i već spomenutim đumbirom.

     Predlažem da, dok se bundeva kuva, od starog suvog kruva napravite krutone, koji će ovom jelu dati dodatan dekorativan ali i kulinarski šmek.  

Origano (lat. Origanum vulgare)

     Jedna od onih biljaka koje se mogu naći gotovo svugdje i svima nama dobro poznat i omiljeni začin. Iako se danas najviše koristi kao začin, on uživa poštovanje već milenijumima. U antičkoj Grčkoj, origano je bio poznat i pod nazivom “radost planina”, i predstavljao je radost i sreću. Vrste origana su bile veoma poštovane i od strane starih Egipćana, i često su ga pleli u krune i vijence tokom svojih rituala. U XV. vijeku Paracelsus ga je koristio protiv dijareje, psorijaze, povraćanja, bolesti žutice i gljivičnih oboljenja.

     Koristi se kao čaj tokom progresivnog kašlja, hripavca i drugih bolesti dišnog sustava. Preparati za vanjsku upotrebu koristi se u masaži i u tonicima za kupke. Esencijalno ulje origana i njegove aromatične komponente su lekoviti. Studije njegove biološke aktivnosti ukazuju na širok spektar antibakterijskih, fungicidnih (gljivičnih), antiviralnih i antioksidantnih osobina. Ulje origana, već dugo se koristi u aromaterapiji.  

     Njegovo blagotvorno umirujuće i antiseptičko djelovanje čini ga dragocjenom biljkom koju ne bi smjeli zanemariti. Međutim, najveća iscjeliteljska moć  leži u olakšavanju iskašljavanja i liječenju bronhijalnih upala.

     Problemi s probavom i aerofagija

   U jednu litru kipuće vode dodati 10 do 20 grama oringana. Nakon 15 minuta čaj procijediti. Piti po jednu šoljicu nakon svakog obroka.

     Bronhijalna astma i katar

    Sipati 25 grama cvjetova origana po litri vruće vode. Čaj procijediti nakon 15 minuta. Uzimati 4-6 šoljica dnevno.

     Prehlada

     Pripremite fini prah od cvijeća i lišća origana. Ušmrkivati male količine 3-4 puta dnevno. 

Pomme séduisant

Primema: 20 min, jednostavno

Kada vam stižu dragi gosti sigurno poželite da ih dočekati nekim desertom koji će razgaliti njihova nepca. Na stranu što će to pokrenuti i lavinu pohvala, pitanja o receptu i slično.  Jednostavan i brz za neplanirane čajanke, dovoljno lagan nakon obilnog obroka, nema onoga ko je odolio ovoj slastici. Prosto zavodi, podjednako onoga ko priprema kao i onoga ko će je pojesti.

      Hmm..nije čudo što jabuku zovu kraljicom voća, ali zapravo, jabuka pripada porodici ruža! Posebna je i zbog toga što je često puta, mada nepravedno jer to nije nigdje izričito navedeno u Bibliji, uzeta za “model” zabranjenog voća u Edenskom vrtu ili pak za podmetanje otrova..što u bajkama što u stvarnosti. Bilo zelene, crvene, žute, slatke, kisele, uopšte nije važno..jer kad je zagrizete njeni sokovi otvaraju vrata užitka. Arheolozi su pronašli dokaze da ljudi uživaju u okusu jabuke otprilike 8.500 godina.

         S obzirom da danas više nismo sigurni u porijeklo i tretiranje jabuka, potrebno ih je dobro oprati, prepoloviti na pola, pa uz pomoć noža i kašike izvaditi „srce“ i vrlo malo pošećeriti. Tako pripremljene jabuke pečemo u zagrijanoj rerni na 200°C. Dok se jabuke peku imamo sasvim dovoljno vremena da pripremio preliv kojim ćemo preliti jabuke.

Šaku badema (može poslužiti sjeme kajsije ili miks koštunjavih plodova) isiječemo na listiće i uz miješanje pržimo na laganoj vatri. Nakon 3-4 minuta dodamo maslac (25 g) i pustimo da se istopi. Kada se maslac istopi u tavu dodajemo jednu do dvije kašike šećera (u zavisnosti koliko slatku smjesu želimo dobiti) i pustimo da se šećer karamelizuje. Na kraju dodajemo 1 dl biljne pavlake i pustimo da se sve ukuva na laganoj vatri.

       Ono što ovaj desert čini posebnim je mogućnost kombinovanja dodatnih sastojaka koji cijeloj priči daju jedinstvenu i posebnu notu. Tako se može naribati malo vanile, nasjeckati svježe metvice ili mažurane, dodati čašicu ruma..vama na volju i raspoloženje.

     I dok smo bili zauzeti pripremom preliva naše jabuke su pečene! Baš na vrijeme!

Kašikom punimo izdubljenja jabuka i vratimo na kratko u rernu..koju smo isključili..dok pripremimo tanjire na koje ćemo servirati jabuke.

Tople i servirane jabuke možete ukrasiti s dva lista metvice, ponekim bademom, naribanom korom limuna..opet ste prepušteni vlastitoj kreativnosti.

Profitez!